Breadcrumbs
Facebook profil
Povijest trbušnog plesa
Porijeklo i nastanak
Porijeklo trbušnog plesa se ne može sa sigurnošću utvrditi zbog nedostatka adekvatnih informacija i dokaza. Poznato je da je nastao u svrhu druženja i zabave, jer nažalost, danas se često u TV spotovima prikazuje drugačije. 
Jedna od poznatijih teorija jest da je trbušni ples nastao od vjerskih obrednih plesova plodnosti, oštri pokreti kukovima i namjerno stezanje trbušnih mišića ukazuju na jaku vezu s “ponašanjem” ženskog tijela tijekom trudova i poroda. Smatra se da su plesačice pružale potporu rodilji pri porodu, te joj pokazivale kako ga što lakše izdržati. Nadalje, postoji teorija da su djevojke učile plesati kako bi ojačale abdomenalne mišiće i pripremile se za porod. Na području Mezopotanije i Indijskog poluotoka pronađeni su artefakti koji prikazuju lagano zaobljenu žensku figuru naglašenih bokova i grudi što podupire antropološke teorije o visokom položaju ženskih likova u arhaičnoj božanskoj strukturi, upravo zbog svoje sposobnosti da mogu roditi. Rane poganske zajednice često su obožavale matrijarhalna božanstva i veličale fascinantnu sposobnost žene da kreira novi život. To su povijesni dokazi koji povezuju ritualne plesove plodnosti ovih kultura (koji su bili simbolično predočenje čina rođenja) sa današnjim trbušnim plesom.
Širenje i formiranje plesa
Bez obzira kako je započeo, ples ima dugu povijest na Srednjem i Bliskom istoku, nešto manje u Africi (sjeverni dio), a sve češće postaje sastavni dio vjenčanja i zabava kod nas. Rasprostranjenost trbušnog plesa možemo zahvaliti Romima koji su emigrirajući iz sjeverne Indije oko 1000.g. p.n.e. došli u Afganistan, Iran, Jemen i Tursku, a dio ih je putovao prema jugu kroz Siriju prema Severnoj Africi. U Tursku je došao 1453.g. kada je Fatih Sultan Mehmet II osvojio Konstantinopolis, tada prozvan Istanbul. Ženama je bilo dopušteno da ih zabavljaju samo žene ili čengi tj. skupina glazbenika čije ime možda dolazi od instrumenta koji su svirali - chang ili od turskog naziva za Rome - chingene. Shimmyji i još mnogo plesnih pokreta koje i danas prepoznajemo u trbušnom plesu prenijeli su čengi. Danas u Turskoj više nije moguće vidjeti izvorni čengi ples jer ga je zamijenio moderni trbušni ples namjenjen zabavljanju turista.
Migrirajući prema Egiptu, Romi su u svoje natupe počeli uključivati i žene, plesali su za široku javnost na tržnicama i ispred gostionica te čajana gdje su se ljudi najviše i okupljali što je značilo i veću zaradu. Dobili su naziv – ghawazee što bi se prevelo kao osvajači, a bili su poznati i pod nazivom „kradljivci srca“. Njihovi nastupi su bili kombinacija glazbe i plesa koji se sastojao od neuobičajenih pokreta torzom i kukovima, plesne elemente tog kraja gdje nastupaju te rekvizite kao što su veo, štap, mač i sviječice. Novčiće koje bi gledatelji bacali plesačacama su ušivale u odjeću ili bi kupovale nakit. Nastupi u javnosti su bili dozvoljeni jer je vlast ghawazee plesačima naplačivala porez pod pritiskom religijskih skupina, javni nastupi ghawazee plesačica od 1834. godine u Kairu su zabranjeni. Između 1849. i 1956. godine ples je prebačen na kazališne daske te je nastao egipatski kabaretski stil. Ples na javnim mjestima je ostao zabranjen. Na prijelazu devetnaestog na dvadeseto stoljeće, dobio je naziv trbušni ples.
Rome i danas ponekad nazivaju "Balkanski Egipćani" o kojima govori Rubin Zemon, sa etnonimima koji podsječaju na Egipat - u Albaniji: Gjyp, Egjyp, Magjyp, Evgjit i Jevg - u Makedoniji: Gjupci, Egjupci, Jupci, Ejupci i Ojupci - u Bugarskoj: Agupti - u Turskoj: Kepti, Kiptijani i Misirli. Njima pripadaju i skupine koje svoje ime dobivaju po zanimanjima, to su Kovaci (kovači), Esnaf (zlatari) i Aškali (ugljenari). Drugi nazivi za njih su po Rubinu Zemonu: Faraon, Firaon, Farvan (faraon), Airli, Gjivagjani, Latini, etc. Plesačica i istraživačica orijentalnih kultura Morocco tvrdi da Ghawazee nisu bili romska skupina. Morocco kaže: "U Egiptu nema Roma. Ghawazee su Sinti, ne Romi (ista zemlja porijekla, druga lingvistička skupina) i oni su stigli u Egipat preko Sirije, u vrijeme dok je teritorij Sirije pokrivao današnje države Jordan i Libanon“. Činjenica jest da kroz svoja putovanja Romi su svome plesu i svojoj folklornoj muzici dodavali plesne pokrete i glazbu koje su naučili od naroda s kojima su imali kontakta. Zbog toga se vjeruje da su upravo oni imali veliku ulogu u rasprostranjivanju raznih stilova ovog plesa diljem svijeta.
Važne osobe
Americi ga je predstavila plesačica Farida Mazar Spyropoulos (rođena 1871. u Siriji) poznatija pod imenom "Little Egypt" koju je otkrio samoprozvani "Sol Bloom" (čovjek glazbe) te je prestavio na Chicago World Fairu 1893. godine u predstavi "The Algerian Dancers of Morocco". Tada je trbušni ples bio nepoznat američkoj publici i pokrenuo je niz kontroverzi jer je uključivao pokrete zdjelicom i torzom koje do tada publika nije imala prilike vidjeti. Ashea Wabe postala je Faridi trn u oku nakon što je 1896.g. plesala na momačkoj zabavi Herbert Seeley-a. Tada je Farida prijavila policiji zabavu lažnom izjavom da će Ashea plesati gola, zabava je otkazana a Ashea je tim događajem stekla još veći medijski publicitet i slavu. Faridin ples (poznatija kao Little Egypt) oponašale su samouke takozvane "trbušne plesačice" do takvih granica da je ona protestirala protiv izvrtanja njene umjetničke forme i prikazivanja iste na vulgaran način. Trbušni ples se počeo širiti noćnim klubovima, a malo po malo postajao je sve prihvaćeniji među ljudima.
Ne smijemo zaboraviti istaknuti važnost plesačica kao što su: Tahiya Karioka, Naima Akef, Samia Gamal, Hermeen te druge plesačice koje su se proslavie za vrijeme "zlatnog doba egipatske filmske industrije". Njihove plesne izvedbe i danas se spominju, pogotovo iz filmova kao što su: Ali Baba, Kedbet Abril, Mandel elhelw... Iz razdoblja od 1960. - 1980.g. istaknula bih Sohair Zaki, Fifi Abdou i Nagwu Fouad koje su u svojim izvedbama zadržale izvorne pokrete, ali i unijele male plesne promjene u raqs sharki. Mahmoud Reda je egipatski koreograf koji je 1959.g. osnovao "Reda Troupe", svjetski poznati plesni ansambl. Reda Troupe je sačinjavalo više od 150 solista i glazbenika, a u toj plesnoj skupini se proslavila i legendarna Raqia Hassan koja i danas u svojem "zlatnom životnom dobu" nastupa i drži radionice trbušnog plesa. Mahmoud je u raqs sharki uveo elemente baleta čime se istakla gracioznost ovog plesa.
U Hrvatsku je ovaj ples stigao prije desetak godina (oko 2000.g.), ali tek je sada u punoj snazi. Zadovoljstvo mi je što našu scenu krase predivne plesačice pa čak i plesači koji svojim plesnim umijećem mogu konkurirati izvornim plesačicama Bliskog Istoka.
